Latest Entries »

Još jedna nepravedno izbrisana definicija na Vukajliji. Well, fuck them, ona je sačuvana od zaborava na ovom blogu.

Слика

Bog zna zašto je izbrisana – nekoliko sati prije brisanja imala je pozitivan skor +20 , ljudi su govorili da je fazon.
valjda frustrirani moderatori koji ne mogu išta kreativno napraviti.

Advertisements

Fejzbuk preduzeća

Fejzbuk je preplavljen dosadnim grupama koje napaljene budale lajkuju kako bi ispale face (?!) , a te grupe  su uglavnom sastavljene od neke “mudre“ fore, kao neka zajebancija, i ona je naslov grupe, a u samoj grupi ništa se ne dešava, a i ako se dešava, onda obično nema veze sa imenom, napaljeni nezreli primjeri mojih vršnjaka ili još mlađih postavljaju prsate slike djevojaka i balave za njima. Hej!

Takođe sam bio svedok PRODAJE grupa. Dakle , ako neka grupa na FBu ima dosta članova, onda je taj neki idiot KUPI da postane admin i vlasnik te grupe. Zašto, pitate se! Hej, pa on je faca, ima tu grupu! I onda to mu služi da on na toj grupi koja ima publiku reklamira svoje grupe, tj. fazone, jer su Srbi skroz pogrešno shvatili smisao grupe na Fejzbuku, da bi one, pogađate dobile dosta članova kako bi i na njima reklamirao. I isti je sadržaj u svim tim grupama. Farma grupa, uzgajanje, prodaja. Još smješnije je cijena, ne sjećam se, ali mislim da je bila oko 100 maraka! HEEJ! 100 maraka za neopipljivu, beznačajnu i bezvrijednu stvar koja služi samo kao dokaz da si idiot! Vala, i treba da kupi, da ima zlatnu medalju i diplomu “Čestitamo, glup si. Sada gurni daljinski u dupe.“

U nekim zanimljivim grupama likovi postavljaju duhovite opaske i slike, u komentarima, 10% su pravi, ljudski komentari, mišljenje nekoga, rečenice. Ostatak su jadnici koji reklamiraju svoje stranice i nude svoje genijalne akcije, “ako lajkuješ odmah dobijaš admina, sve je super, i auto, i kuću, pos’o u Njemačkoj“, a i oni “ako ne pošalješ ovu poruku umrijećeš“, “pošalji ovo na 10 osoba i u sljedeći petak poljubiće te simpatija“ i ta sranja…Ako vidim još jednom tako nešto, baš ću u sljedeći petak lično prići simpatiji i gurnuti joj krastavac u uvo, šapćući joj “squeeeeel, pig, squeeel“. Da se vratimo na one, oni tako pređu trnovit put reklamiranja u komentarima, pa onda kad postanu hadžije onda čine usluge reklamiranja tuđih grupa u statusima, pogodbe, al’ ne tako lako frajeru, ne dajemo ni mi reklame za naše bogatsvo za džaba, nije ovo idiotska grupa, moraš bre imati minimum 10000 članova da bi te reklamirali za 20 minuta! Eee, frajeru..Mi smo renomirana grupa, ne može to tako..Totalni idiotizam. I tako sve ide u krug. Pravi grupu, reklamiraj, pravi nove, reklamiraj…da bi napravio još jednu i dalje..

Ako ne razumijete sve ovo, i/ili smatrate Fejzbuk glupim, vi ste prava vrsta ljudi za ovaj blog. Svaka vam čast, dodajte me na Steamu. 

Fejzbuk je preplavljen dosadnim grupama koje napaljene budale lajkuju kako bi ispale face (?!) , a te grupe  su uglavnom sastavljene od neke “mudre“ fore, kao neka zajebancija, i ona je naslov grupe, a u samoj grupi ništa se ne dešava, a i ako se dešava, onda obično nema veze sa imenom, napaljeni nezreli primjeri mojih vršnjaka ili još mlađih postavljaju prsate slike djevojaka i balave za njima. Hej!

Takođe sam bio svedok PRODAJE grupa. Dakle , ako neka grupa na FBu ima dosta članova, onda je taj neki idiot KUPI da postane admin i vlasnik te grupe. Zašto, pitate se! Hej, pa on je faca, ima tu grupu! I onda to mu služi da on na toj grupi koja ima publiku reklamira svoje grupe, tj. fazone, jer su Srbi skroz pogrešno shvatili smisao grupe na Fejzbuku, da bi one, pogađate dobile dosta članova kako bi i na njima reklamirao. I isti je sadržaj u svim tim grupama. Farma grupa, uzgajanje, prodaja. Još smješnije je cijena, ne sjećam se, ali mislim da je bila oko 100 maraka! HEEJ! 100 maraka za neopipljivu, beznačajnu i bezvrijednu stvar koja služi samo kao dokaz da si idiot! Vala, i treba da kupi, da ima zlatnu medalju i diplomu “Čestitamo, glup si. Sada gurni daljinski u dupe.“

U nekim zanimljivim grupama likovi postavljaju duhovite opaske i slike, u komentarima, 10% su pravi, ljudski komentari, mišljenje nekoga, rečenice. Ostatak su jadnici koji reklamiraju svoje stranice i nude svoje genijalne akcije, “ako lajkuješ odmah dobijaš admina, sve je super, i auto, i kuću, pos’o u Njemačkoj“, a i oni “ako ne pošalješ ovu poruku umrijećeš“, “pošalji ovo na 10 osoba i u sljedeći petak poljubiće te simpatija“ i ta sranja…Ako vidim još jednom tako nešto, baš ću u sljedeći petak lično prići simpatiji i gurnuti joj krastavac u uvo, šapćući joj “squeeeeel, pig, squeeel“. Da se vratimo na one, oni tako pređu trnovit put reklamiranja u komentarima, pa onda kad postanu hadžije onda čine usluge reklamiranja tuđih grupa u statusima, pogodbe, al’ ne tako lako frajeru, ne dajemo ni mi reklame za naše bogatsvo za džaba, nije ovo idiotska grupa, moraš bre imati minimum 10000 članova da bi te reklamirali za 20 minuta! Eee, frajeru..Mi smo renomirana grupa, ne može to tako..Totalni idiotizam. I tako sve ide u krug. Pravi grupu, reklamiraj, pravi nove, reklamiraj…da bi napravio još jednu i dalje..

Ako ne razumijete sve ovo, i/ili smatrate Fejzbuk glupim, vi ste prava vrsta ljudi za ovaj blog. Svaka vam čast, dodajte me na Steamu. 

Kuku Milojka, oće đecu da nam pobiju!


You lie in your death bed now,

But what did you bring to the table?
Brought us only holy sin
Utter trust is a deadly thing 

Kao što bi rekli moji preci, a vjerujem i vaši, “zadnji vakat doš’o“. Zadnji. Elem, “neki tamo Ameri“ hoće da nam “uzmu slobodu“ kontrolišući i cenzurišući Internet te su počeli da uvode zakone koje trebaju prihvatiti, kako bi ograničili “zadnji dio naše slobode govora“.

Da, oni to zaista žele uraditi, ali su “protestanti“ smorili. Kao što je rekao jedan meni drag kolumnista iz BUGa, ako se dobro sjećam, “da imam paru za svaki put kada se pričalo o smaku svijeta zakonom o cenzuri interneta, bio bi milijunaš“. Partizani, naši preci, pa i ustanici Prvog srpskog ustanka prije njih, umirali su boreći se za slobodu i prave vrijednosti, i imali su razlog- ropstvo pod Turcima i invazija Njemaca. Škoti su ginuli za slobodu. Uganđani su preživjeli Idi Amina i njemu slične. Ali jebeš sve to, vratite nam naš Internet! UGAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!

Ne mogu da vjerujem. Ako ne kontate priču, bio je predložen zakon SOPA, i PIPA, koji su tu za zaštitu autorskih prava, e sada pošto na Internetu svi koriste kopirajtovane materijale for the lulz, oni hoće da to prekinu i unište, tj. da ugase oko 70% sajtova. Pao je Megaupload. Silni protesti, na svakom ćošku Interneta poziv na protest, potpisi, a na kraju je Senat sve to ugasio. Na tim “humanim“ sajtovima i peticijama je kao petokraka na jugoslovenskoj zasatavi stajalo dugme “Donate“ gdje bi “mladi, odgovorni i perspektivni ljudi“ donirali pare kako bi svijet postao bolje mjesto. Seems legit, tresla se brda, rodio se miš, a Džek dobio para da kupi novu grafičku da igra Dotu 2. Takvih zakona, akcija, peticija, prije ACTE i PIPE je bilo dooosta i prije ali tada Internet nije bilo tako popularno mjesto, te se i nije toliko primjećivalo. Mindfuck. Nevermind, “pobijedili“ su ljudi.

A onda, svi su dobili jedan veliki “fuck it“ i pokazan je još rigorozniji zakon ACTA za koje su, kao i za prošle, svi znali da neće proći. Ali, internet armija odmah kreće, lijepi postere, peticije, donacije, pare lete u vazduh…Neupućenim ljudima sve je sasuto u glavu površno, i ugasaka, svi odmah nose Fawkes maske (to su bijele maske sa nasmijanim licem koje nose tobože protestanti, pravo iz V for Vendetta) , i pišu na svojim Twitterima, Faceboocima, guzicama, “STOP ACTA“, ‘WE ARE ANONYMUS“ , lijepe znakove, yeah, njihovi lajkovi definitivno pomažu. Zakon nije prošao, a društvo je pobijedilo. Ali svi ti protesti, peticije, radovi, za koje znate da ne čine ništa, ipak ste potpisivali jer vam mali paranoični papagaj u malom mozgu govori da to uradite.

Sada opet novi zakon CISPA…Pogađate, svuda po Internetu lančane poruke, spemovanje protestnih poruka svukuda, to je po Amerima “borba za slobodu“. Jadni mi bez Interneta, kako ćemo provoditi sate i sate ne igrajući poker na Fejzbuku? Da, i ovaj blog koristi Internet kao medij izražavanja, ali mogao sam napisati knjigu. Problem je što ovo društvo načitane likove i one koje uopšte zanima književnost smatra paćenicma i ludacima, ali to je druga priča…

Elem, nije mi više ni stalo, jebla vas i CISPA, neću nijednu više peticiju potpisati, zabole me kurac, neka cenzurišu Internet, nek nas nadgledaju, kad imamo ovako glupe ljude, bolje nismo ni zaslužili. Jednostavno, ako hoćete promjene, učinite nešto pravo, pošaljite pismo odgovornima, umjesto da kvarite internet pisajući svuda svoja obilježja u nadi da ćete nešto učinite. Oni koji su napravili prave, fizičke proteste, njima svaka čast. Ali neki i tu dođu samo da se napiju i pobiju umjesto radi cilja..

Također, ranije ove godine pojavila se jedna prezentacija na Youtubeu nazvana “KONY 2012“. Dakle, afrički warlord iz Ugande ubija djecu i tjera ih u vojsku od svojih roditelja, kako tako možete biti bezdušni, molim vas, dijelite ovaj video i nosite naše majice, tako im pomažete! Vaš lajk pomaže djeci! Tako taj film površne informacije stupi i saspe ljudima u glavu kako bih  odmah natjerao da urade nešto…Nešto. Koliko to god retardirano zvučalo, to je prošlo nevjerovatno dobro- taj video je postao glavna tema razgovora “mladih protestanata“, i svi su odjednom tako humani što “pomažu“ djeci. Pametniji ljudi su skontali da tu nešto ne valja, pa su pravili parodije, a ostali su im odgovarali “kako ste tako zli, zar nemate srca, zamislite samo onu jadnu djecu, a vi se sprdate“..Ko bi rekao, oni su se s pravom sprdali. My little Kony, Ballad of Gay Kony, Pokemon Uganda.. Youtube je pun parodija, ali najuvjerljivija je Saut Park parodija, koja je malo manje direktna. Epizoda “Butterballs“ parodira Konyja, a “Reverse Cowgirl“ djelimično i internet-sloboda-ugasaka zakone. No, dalje.

Ljudi iz Ugande su rekli da KONY 2012 nije uopšte informativan ni tačan video, informacije su preuveličane i/ili zastarjele, Kony, pomenuti warlord je pobjegao još davno, i sada se skriva negdje daleko od Ugande u šumama sa manje od 200 stanovnika, a sve što je napričano u pomenutom videu je malo izvrnuto samo kako bi se pokrenula masa. It worked! Bez obzira što su se takve stvari sa warlordovima u Africi bile još od nastanka, sad svi odjednom počinju da razmišljaju o tome, i sad je svima odjednom stalo. Hajde, mladi Amerikanče, pokaži gdje je Uganda na karti. Ustvari, pokaži Afriku. Ne znaš, jelda? Još jedan veliki hamburger da ti donesem, jelda?

U međuvremenu, glupi kreatori tog videa su dooobro profitirali na njihovoj obmani, sve te donacije, i stvarčice kao bedževi, zastave, majice, sve pare, otišle su njima, što im je, izgleda, bila i namjera. A govorili su da te pare pomažu da se Kony nađe i ubije. Kao da je tako nešto moguće. Jedan lajk, jedan metak, ne zajebavamo se! Časna pionirska! Kreator KONY2012 videa se solidno obogatio, a kasnije je uhvaćen kako pleše na ulicama potpuno go. Ne, zaista. Ne zajebavam se. 

Poenta priče: ne vjerujte svakome , i razmislite prije nego što uzmete virtuelnu motku u ruke samo zato jer vam je neko tako rekao.

Download moje pjesme

Nova verzija pjesme, 5 minuta

Napisao sam pjesmu, ali pjesmu, kao kompoziciju pa sam je napisao opet u Guitar Prou i eksportovao u WAV. Zvuči iznenađujuće realistično,i bolje nego da sam ja snimao. Ako iko čita ovaj blog, slobodno nek skine i posluša. Pjesma nije dovršena i nema teksta, tako da se može uzeti kao demo.

Okrugla Vukajlija

Svi znate šta je Vukajlija. Ja odavno imam nalog i jedan sam od autora, imam podosta radova, ali najbolji, po meni, su izbrisani, većinom zbog onih koji ne kontaju moj humor.

Pa sam kontao, najskorije ću da postavim ovdje, definicije sam sačuvao od zaborava screen snapom, postere takođe, stare koje nađem postaviću ih. Evo ove koje sam napisao prije jedno 10 minuta:

Rudahili, Bosnistan, leto gospodnje 2012. Čas hemijskog vaspitanja.

-Ajde Dejane, reci mi sad, šta su to oksidi?

*bapa duba daba dup*

-Pa nastavnice, to su jedinjenja nastala spajanjem elemenata sa kiseonikom.

-Nije tačno, to su elementi nastali oskidovanjem. A šta je oksidovanje?

-To je..

To je reakcija spajanja elemenata sa kiseonikom! Nećete nikako da učite!

*bapa duba daba dup*

U međuvremenu, prvi red do vrata, dva neurotična filozofa..

-Brate što ova jede govna.
-Aha, jes’ brate.
-Zamisli nju sad, ovako bukvalno jede govna, njam, ovako, u lepinji…
-hahahaha
-Pa joj ovako ova dodaje kečap, pa jede…
-njamikaka..

*bapa duba daba dup*

Personally I think learning English is very important these days, because it’s the most spoken language in the world and you never know when you are going to need it.

My English teacher, R.P., started a site for learning English over the Internet together with students, which will hopefully help students get interested in learning English. Check it out , it has just started, it will be filled with content very soon! 
http://collaborize.collaborizeclassroom.com

Bloglogloglogloglo

Ima jedna drugarica, panker, ali ne tipični “ja-sam-faca-revolucija-anarhija-mažem-kajmak-viljuškom“ panker, nego neko ko zaista razmišlja o pomenutoj ideologiji. Pankankanknak…

Elem, ona ima blog, što je i povod ovog posta. Check it out!

http://hcpunkerka.blog.rs/blog/hcpunkerka

Takođe, “EN VIVO!“ je izašao! Fak jea! Šteta što ga ne mogu kupiti, za naše standarde je skup, oko 20 maraka (ali imaju 3 DVDja, koncert, spotovi i dokumentarac) ali kod nas te ljudi gledaju ko ludaka ako platiš za nešto a ne skineš. Za one koji ništa ne kontaju, u pitanju je live DVD i dokumentarni film Iron Maidena, snimljen na njihovom koncertu u Čileu 2011. godine. Mrak.

 

T

Truly awesome.

Ovo je pjesma o jednom izmišljenom liku koji mi je pao na pamet slušajući Zabranjeno Pušenje. 😀 Formatiranje se malo zajebalo zbog pasteovanja iz Notepada, pa su se razmaci između strofa izgubili. Šteta.

Živio je jednom u dalekoj zemlji

jedan mladi perspektivni štreber

On se zvao Džabadilurić Džoni

i bio je tako ponosan na sebe

Nastavnik geografije, ko i ličina svaka

mor’o je ispitati osamnaest đaka

Među njima bješe i naš heroj Džoni

o njemu se pričaše fore i fazoni

Odgovarao Džoni, od Engleske do Gane

Odgovarao bi on, sve dok ne svane

Odgovarao Džoni, jedno dva-tri sata

trebao da dobije jedinicu k’o vrata

Vrišti Džoni, kune se u brata

“Nastavnice, napisao sam sedam referata!

Tri na temu Građanskoga rata,

I čet’ri mala, napisala mi Fata!“

“Džoni, glup si od Madrida do Malage

ja te pitam, a ti nemaš blage;

samo nešta mlatiš, ne mož’ da se diše

ti od dvojke nisi zaslužio više“

Džoni tužan, a razred se smije

šta će, jadan, kad ga maler bije

I počeo je da cvili kao pas

“Nastavniče, mogu li za sledeći čas?“

NE!

Posle škole je Džoni skrenuo u soni

da odigra malo sa Milanom PESa

al’ kad dođe kući, znao je Džoni

da će dobiti batine po debela mesa

Kada je kući došao Džoni

Ispred vrata ga je čekao maleni poni

Imao je rep u bojama duge

Da riješi Džonija njegove tuge

Kad je otvorio oči talični Džoni

Skonto je da to nije uopšte poni

To je bila majka sa prutom

U crvenim čizmama i kaputu žutom

Veli: “Stani tu, Džoni, izuj se prvo

I skini tu jaknu, prljav si ko drvo

Kad uđeš, Džoni, popričaćemo malo

i nemoj me tu gledati kao Vile Valo“

Izuo se Džoni, počešao glavu

Ulazi na vrata ko da je došao na slavu

Gleda oko sebe, i hoda polako

na čiviluk je prethodno okačio sako

Na stolu sjedi zabrinuti ćale

koji bješe došao iz Gvatemale

Ćale ga gleda ko inspektor ljuti

A Džoni samo najgore sluti

 “Sjedi Džoni, raskomoti se i sjedi,

da popričamo malo, geografije gledi.

Čuo sam sine, dobio si keca

ubiću te sine, i odrati ko zeca“

A Džoni je gledao, i češao nos

I na stolicu je sjeo, onako bos

“Jeste ćale, dobio sam, jel’ imaš neki problem?“

Al’ kad ćale do’vati mamin stari goblen…

“Čuj imam li problem, majmunčino glupa

sin mi uči čitav dan a u školi lupa

Naučiću ja tebe pameti i radu

Ići ćeš u popravni u Novome Sadu“

Džoniju je bilo tada svega dosta

Od njega samo sjećanje osta

Pobjeg’o iz kuće, ljut kao metak

Pričaju da ga je udomio tetak

I kažu, da Džoni i dalje tu je,

stoji ispred trafike i državu psuje,

ispija dvolitru, i žali za svime

i sad je njegov život ispričan kroz rime.

O da, srpski fudbalski derbi, o njemu se toliko priča kao da je naš fudbal bogznakako kvalitetan. Fejzbuk je sada novo žarište rata, zatišje pred oluju, gdje se međedi, obično ne stariji od 15 godina (ako jesu, žao mi ih je), prepiru jel’ bolji Partizan ili Zvezda. Partizan, ono. O daaaa, ajmo sada svi “zašto ćuuutiiiteeeeee“..DOBRO, SKONTALI SMO. DALA JE ZVEZDA GOL. Ne morate nam vi preko vaših “statusa“ to objavljivati, znate, ne živimo ispod kamena. Ko šiša komentatore, televizor, radio, stadion, whatever. Prekopotrebna doza kukanja Facebook huligana je uvijek tu da nas razveseli! O da, ULTRAZ CZV BGD i ta sranja. I onda, Bari, Tole, Tokio, devedesprva, pehar, Stojković i njegova majka..Nikad se ne završava, a svaki put sve komičnije. I to oni nazivaju fudbalom. U redu je zdrava kompeticija, navijanje za svoj klub, ali ovo je seljaštvo.

Navijači Partizana nekad: “Crno beeeli, crrrno beeeli, nek vas hraaabri, neek vas jaača, pesma vaaaših naavijača…“
Navijači Partizana sad: “BUAAAAAAAAAAAA CRKNITE PIČKE CIGANSKEEEE JNA HRAM PFC PFC PFC UGASAKA TROFEJ JE NAŠ“

Sva sreća pa i ne pratim fudbal toliko. Jes’ da sam crna ovca što ne provodim vrijeme ispred televizora urlajući na sudiju i njegovu užu i širu porodicu, ali tako je bolje. Valjda.

Srđan postaje reper

Evo, napisao sam pjesmu, inspirisan wannabe reperima. 😀

Tika-taka, uga-saka
Yo, bitch, madafaka

Mi smo kao reperi
i opasni smo pravo
ustvari smo međedi
yo bitch, delta bravo

Tika-taka, uga-saka
Yo, bitch, madafaka

Lance oko vrata
nosimo ko krave
kupio nam tata
air maksice prave

Tika-taka, uga-saka
Yo, bitch, madafaka

Nosimo kačkete
i par zatamnjenih cvika
Sad će svi da viču
“Jao, vidi lika!“

Tika-taka, uga-saka,
Yo, bitch, madafaka

Mi imamo pare,
imamo pištolje
Moš’ mi sine ovo odnijeti
do tete Olje?

Tika-taka, uga-saka
Yo, bitch, madafaka

I ja kao repujem
ispadam iz ritma
Ajde, sine, nema veze
greškica sitna

Jer možemo mi ispadat’ iz ritma
jer samo nam je popularnost bitna

Tika-taka, uga-saka
Yo, bitch, madafaka


Znači, jednom ću da uzmem neki lanac, roknem oko vrata, i slikam se s telefonom* (ili sa telefonom, kako je već pravilno božedragi) , u potkošulji, i naravno neki kaiš, da baš ispadnem ko seljak, i onu facu ozbiljnu ono madafaka, i ono držim ruku kao reper, fazon, vidi koja sam faca. Stisnem ruku, fazon, ja u teretani kokanom radio, ja opasan. I naravno, zaližem kosu, u fazonu Ronalda i Mesija. Neki stih opasnih “repera“ nije na odmet. Ako se pronalazite u gornjem tekstu, želim da vam poručim: niste kul. Niste nikome zanimljivi. Ne privlačite djevojke; privlačite seljanke. Idite i zakopajte se u pjesak i pjevušite “Zakleo se bumbar“ dok ne umrete.

-Srđan is out

*EDIT: Zahvaljujući jednom veoma informativnom komentaru, skontao sam da se ne kaže ni “sa telefonom“ niti “s telefonom“ nego “telefonom“. Jeste, zaboravio sam. Kao ono “išao sam sa autobusom“ i “išao sam autobusom“. ‘Fala na ispravci, my bad.

Neću direktno pričati o mom razredu, nisam ni ja zlatan, ali oni…

Ma nećemo učiti puno iz istorije, ostao nam samo još jedan PASOS (Z.Ž., na temu istorije)

Joooooj vidite šta uradiste od tih PANONA! (N.Č. kad su se međedi potukli i sjebali pano)

Dobro, to je flora, a šta je FLAUNA? (N.Č. isto, štrebajući definicije za test iz biologije)

-Šta je islam? (nastavnica istorije), pa odgovara N.Č. : “Islam je…je…musliman“ (odgovara iz istorije, jer ima 10024213 datuma)

More to come..

Današnji metal…Postajem jedan od onih shitheada koji vazda kukaju kako ništa nije kako je bilo..Ali metal i rock muzika današnjice su se pretvorile u govno. Nije ni čudo zašto bivši “rokeri“ prelaze u “narodnjake“. Danas se sve svodi da “bend“ nađe gitaristu i pjevača. Gitarista uzme gitaru, na pojačalu stavi godawful distorziju, bubnjar mlati bez ikakvog ritma, ali hej, kako kul udara po činelama! Mora da je muzički obrazovan, pogledaj tu facu! Nakon što im roditelji kažu da zvuče kao Vijetnamci kojima guraju krastavac u uvo, onda oni shvate- hej jebote, mogli smo pjevati! Ali ni tu se očaj ne završava, jer ni pjevanje im nije poznato. Postoje dva puta: da se nađe neki fićfirić sa pederastim glasom koji će da pjeva “krivo je more“ dok ne crkne, ili da se nađe neki kosati međed koji je metalac for the sake of it i koji će nerazumljivo urlati u mikrofon jer je kul. Ooooohwaaaaaaaakillllllthaaaaatonofabitchfuuuuuuuuuuuuck su uglavnom vrhunci njihovih umjetničkih tekstova i dubokoumnih poruka. Death, black, shit metal, isto je. Da, isto je. Nije me briga ako sam pogrešio u žanru, nervira me jebena potreba da se svi samo dijele na neke žanrove a u osnovi svi su isti. Pjesme su im obično samo urlanje u mikrofon i gitara koja mlati bez ikakvog smisla i bubnjevi tatraratatararatata samo po dobošu, bez basa i ritma. Što je najsmiješnije, oni nađu neku tročlanu ekipicu koja im se divi i urla njihovo ime na koncertima pokazujući rogove kao idioti! Znate ono “više-članova-nego-fanova“..To se najviše primjenjuje na današnji metal. Šta se desilo sa starim metalom, muzikom koja je imala jebenu melodiju, ritam, i dušu? Well, neki bendovi ostaju, neki propadaju. Ako bend stalno ide istim putem i pravi istu muziku, ljudi će se buniti. Ako bendovi pokušaju da krenu u novom pravcu, ljudi će se buniti. Ali ako napraviš bilo kakav bend i etiketiraš ga metalom, odma’ stiže hrpa “metalheada“ i fanova koji slušaju “metal“ jer im je neko rekao da je to metal. Znači, ono. Ili sam ja lud, ili je današnji metal i rok samo buka. Vi koji volite pjesme u kojima se ništa ne razumije, bezumno urlikanje, lajanje, growlanje, odabijte.

 

Ljubi ga majka

Očekivao sam da ću ispasti neki dumbshit tip. Ali ne, ispao sam totalni dumbshit.

Elem, uradio sam MBTI test, kao test ličnosti, baziran na nekim istraživanjima i šta sve ne. Obično izbjegavam slična sranja, ali ovo je vrlo popularno i izgleda pametno,- opširan i jasan opis kakav je neko. Ljudi čak i prave klubove/udruženja takvih tipova. Uradih test, i ispade da sam ja INTJ lik, kao jedan od najrjeđih tipova, od 1-4% društva navodno. Kaže da su takve osobe sposobne o razmišljanju naveliko, kao za budućnost i opširno, kako rade bez vremenskog ograničenja i kreativni i sve to. Kul. Ali sa liste mi je za oko zapala jedna stvar – “takva osoba najviše voli da radi sama, i tako najbolje radi“. So true, za moj slučaj. Nervira me kad radim sa drugima u isto vrijeme, mada ima izuzetaka. Takođe, na jednom sajtu piše koji su poslovi posebno pogodni za INTJ likove, a to su:

  • Scientists
  • Engineers
  • Professors and Teachers
  • Medical Doctors / Dentists
  • Corporate Strategists and Organization Builders
  • Business Administrators / Managers
  • Military Leaders
  • Lawyers / Attorneys
  • Judges
  • Computer Programmers, Systems Analysts and Computer Specialists

Awesome. Baš se vidim kao nekog vojskovođu a la Čaplin u filmu “Veliki Diktator“. Ali “computer programmers“ zvuči primamljivo, cijelog života sam želio da budem programer. Ili animator.

Draga rajo, uradite i vi taj test pa da vidimo šta ispadne, jeste li i vi toliki socijalni outcasti kao ja, link je: http://www.personalitypathways.com/type_inventory.html .

Bila jednom jedna djevojka, mnogo mi se sviđala, nećete vjerovati, sva ta sranja, ono fina, i šta sve ne. ALI ONDA JE NAPISALA “NE“ SASTAVLJENO SA GLAGOLOM.

Evo, moj jaran Milan, lik iz mog prošlog posta, odlučio da piše blog o glupim ljudima oko njega. Link: http://picopevac.wordpress.com/

Lutajući bespućima Facebooka, moj jaran Milan je naišao na status jednog FB mislioca, koji ide ovako:
Sta ce nam skola ?!
– Muzicko: Imamo youtube za to
– Fizicko: Znamo trcati i ostalo
– Matematika: Postoji digitron
– Istorija: Bilo pa proslo
– Biologija: Razlikujemo mrtvo od zivog
– Hemija: Prepoznajemo mirise
– Likovno: Znamo nacrtati kucicu
– Informatika: Znam upaliti komp i uci na fb.
Umjesto teksta, slijedi razgovor na chatu između Milana i mene o toj besjedi:
Srđan Čolaković

FACEPALM.
inače kompjuteri služe za fb.
Milan Savić

Naravno
Srđan Čolaković

“bilo pa prošlo“, jeste, nego šta, samo smo živjeli ko gospoda prije 40 godina, i mi sada treba da mrzimo to a nemamo pojma o tome
a muzičko, pa “ShomYy DJ“ i nije muzika po meni, mada poštujem što neki vole takvu muziku
Milan Savić

Pa to ti kazem
Da nema matematike 90% tehnologije ne bi ni postojalo
Da nema biologije svi bi pocrkali od bolesti pretpostavljam
Srđan Čolaković

oni ne bi ni znali nacrtati tu kućicu da nije likovnog. jebem ih glupe. i oni će tako , je li, da žive samo sa osnovnom, ili još gore bez osnovne? eto zašto svijet propada, zbog naroda samog, zbog djece bez budućnosti koja ne razmišljaju racionalno nego od jutra do sutra, a ne zbog državnika, oni rade svoj posao
Milan Savić

Pa to
Srđan Čolaković

da nije hemije, čime bi čistili kuću? retardi bi rekli “pa ne mora se ni čistiti“, da , umrite od prašine, slobodno
Milan Savić

Da nema hemije ne bi postojalo 99% stvari
Ne bi bilo vecine hrane naprimer
Plastike recimo
Metala
I dalje necu da idem jer ne znam za sigurno
Srđan Čolaković

e to ti je, zatvoreno i ograničeno razmišljanje djece i mladih. i mi očekujemo bolju budućnost?
Milan Savić

Da nema informatike logicno je
Idiocracy.
pa to
Zamisli
Srđan Čolaković

idiocracy.

Milan Savić

Pazi pre 30 godina vecina ljudi su bili normalni
Deca mislim
Zamisli kako ce da bude za 30 godina
ako je sad ovako
Srđan Čolaković
Idiocracy je sve predvideo.
Poruka: šutite i idite u školu, ne pitajte zašto.

Neki su ga nazivali i reinkarnacijom Isusa.

Još jedan fenomen današnjeg društva, hipsterizam. Nemam puno živaca da ga diskutujem , dovoljno je reći da su naporni, nisu tema ovog teksta, ali ono čemu sam oduvijek želio da pišem je njihov bog i Mesija- Stiv Džobs.

Stiv Džobs, kada je umro, prateći poznatu foru “ako umre – bio je car“, postao je nevjerovatno popularan među domaćim i stranim medijima, pričajući o njemu kao o bogu, i to ljudima koji o njemu nemaju pojma i nije im bio ni od kakvog značaja. BHT reporter je oduševljeno pričao kako je on revolucionizirao način na koji mi živimo, da bi ljudi, da nije njega, živjeli u potpuno drugom svijetu. A Tesla, ma to onaj brkati što struju ono nešta tamo radio. Ko ga jebe, Steve is the deal! iPhone, jedan od njegovih izuma, mnogi pogrešno nazivaju “prvim smartphoneom“, “prvim touchsreen telefonom“, “najboljim izumom u istoriji čovječanstva“, iPad “prvim tabletom ikada“, a sve je to vrlo daleko od istine. Stiv je znao da će uvijek biti tih neinformisanih hipstera kojima će on moći manipulirati i koji će kupovati njegove proizvode. Uviijek postoje alternative njegovim iSranjima, koje su mnogo jeftinije a jednako dobre, često i bolje. Ono što njima nedostaje je Apple. Jednostavno, možeš ti napraviti genijalan izum, koji radi odlično ali možda nećeš postati poznat, Stiv to može ukrasti, malo preraditi da izgleda fensi, i eto ga, izum, a on je vizionar! Fazon je što ljudi toga nisu svjesni, samo prate i uzdižu Stiva. Nije da je meni milo da je umro, bio je dobar čovjek, uslovno rečeno, ali ljudi njegov značaj preuveličavaju. Kako je on dobio svoj imidž? Marketingom. I to ne obični, nego viralni marketing, tzv. moć izgovorene riječi. Priče kao što su one o jednom Kinezu koji je navodno prodao bubreg za iPad, o gomili hipstera koji spavaju ispred Apple Storea da bi kupili fensirskiju verziju istog govna, o navodno “ukradenom“ prototipu iPhonea 4. Te vijesti su samo djelimično tačne, ali ono što većina ljudi ne vidi je činjenica da te “vijesti“ dolaze od samog Applea kao forma “nevinog“ marketinga- reklamiraju vam njihove stvari u lice a da vi niste svjesni toga. Ta se taktika pokazala mnogo efektivnijom od konvencionalnog marketinga, i izgradila od Džobsa malog boga među hipsterima, ili jedinog boga, među hipsterima-ateistima. Čovjek koji je godinama bio, da prostite na izrazu, mlatikurac, nije znao šta je radio, odjednom je postao poznata ličnost i “najveći um Amerike“. Vala, kakva je Amerika danas, sreća je da uopšte ima umova, a on im je odlična ikona. Zar ne?


Elem, moj jaran Damjan inspirisan mnome i ljudima oko sebe, prventsveno međedima iz našeg razreda, napravio svoj blog. Ridnoforpa je Aprofondir naopako. Check it out!
http://ridnoforpajibijabing.blogspot.com/

Animacija

Oduvijek sam želeo da se bavim animacijom. 3D animacijom. Gledao sam snimke raznih ljudi koji prave gotivne kratke filmove u 3ds Maxu ili Mayi, kao naprimer Dance Fortress 2 ili HL trailer, dosta mi se sviđalo i htio sam da i ja to radim, barem onako , bezveze. Skinuo sam Autodesk maya i počinjem da učim, postaviću ovdje ako šta uradim.

U međuvremenu, kontao sam da radim glupu animaciju u Photoshopu! Nije program za to, ali jebiga. Nacrtao sam lika a la South Park, našao semplove usta likova i animirao kao idiot. Evo rezultata: Poenta je da lik kaže “Aprofondir’. 😀 Ispalo je sredne glupo, ali u mojim očima ovo je umjetnost. Moderna umjetnost. hahahahaha…

Filmovi. Sedma umjetnost. Kul. Ima vrlo dobrih filmova, tj. bilo ih je, ali više ih nema. Danas, svi su filmovi šablonski i generički, svaki je manje više isti, i nisu kul. Kvaliteti filma su priča, duša, osjećaj samog filma, ne jebeni specijalni efekti i prsate glumice. Get it right, ya bloody Hollywood wankers! Citiraću mog jarana Milana, “ Imaš ili neke teroriste i lika kome su oteli ćerku i/ili slično, i on ih sve ubija i na kraju se fajta sa glavnim, ili neki veteran koga šalju negde nazad u rat, ili nešto na foru Avatara, uglavnom ta 3 šablona“. America, fuck yeah. Bitno je uglavnom, Ameri spašavaju dan, badass duudez and hot chicks and guns and explosions and car chases and secks scenes. O da, i Rusi i Talibani kao negativci, da ne zaboravimo. Sve je tako debilno, kao da daju napaljenim klincima od 6 godina da pišu priču. Avatar, heh, “if you can’t make it good, make it 3D“. Taj film je govno. Da, lijepo je vidjeti “trii deee“, mada je i to glupo, ali film je očaj. Ali to je Džon Kameron, “from the creator of Titanic“, ta jebena rečenica prodaje film! I to im je garant da je film dobar, kokanom. Ali sranje je. 3D je sranje takođe, svako 10 godina ljudi se napale, izađe 10 filmova, dosadi ljudima, kasnije skontaju da je to glupo, pa opet za 10 godina.. 2012. godina. Klišeizirani filmovi, neinspirisane priče i specijalni efekti. Hej, to se ljudima sviđa, režiseri brišu svoje kraljevske guzice parama! Za 20 godina filmovi će biti nešto ovako:

 “AWSUM MOVEE DOOD, WITH GUNZ AND EXPLOSIONZ AND HOT CHICKS AND BEWBZ AND SHIT AWSUUMMM! RLY COOL N XPLOSNS N BABES N SECKS N SHIT! WITH EXPLOSIONS AND BOOBZ AND EXPLOSIONS AND BOOBS AND HOT ACTORS AND ACTRESESS, WITH A SUPERAWSUM GAME FOR TEH XBOXZ!!!!11 BROOS WILS! AND DAT ASS!“

Postoji jedan dobar film, “Idiocracy“, koji je na sličnu temu- ljudi idu u budućnost da bi skontali da su svi u budućnosti totalni idioti! Svi glupi, prostaci, i imaju isti stav kao ovo što sam napisao “awsum movie lololo dude“ . Vrlo genijalan film, zaslužuje da se kupi. Naravno, “stručne kritike“ su taj film pokopale jer nema gore pomenuto.

Elem, poenta je – filmovi danas su glupi, ljudi postaju gluplji, gotovo.

Prije nekoliko mjeseci…

-Nastavnice, recite Srrđu, napisao na Feeeejzbuku “Bože dragi sa kim ja idem u razred“, recite mu nastavnice, pa vi ste razredna, kako on može da piše tako nešto, otkud mu to da može da piše šta ‘oće?

-Ja, nastavnice, recite mu!

Car je go

Umjetnost. Yeah, right.

Opet da pričam o stvarima koje me nerviraju. Moderna umjetnost. Pojava da se odjednom neki hipsteri koji nose šalove u po ljeta i naočare sa linijama nazivaju sebe umjetnicima. Nacrtaju neku sliku, totalna glupost, ou jea, to je tako genijalna moderna umjetnost – genijalan primjer apstraktne umjetnosti – ti divni motivi i poruke koje ta slika sadrži i sva ta sranja, samo smo mi previše glupi i prosti da shvatimo “umjetničku vrijednost“ tog dijela, a jadnik bio sapet pa prosuo tempere po papiru. Ko tu koga u mozak? Jeste, ja sam glup i seljačina, kao ne znači da ako ja ne kontam da tu nema ničega. Ali zaista nema ničega! Pričajte šta ‘oćete ali to JE tako. Umjetnost je, jer je neko rekao tako. Šuti ti, to je umjetnost, ti to ne razumiješ. Yeah, right. Ili, druga stvar, neki paćenik napiše knjigu, svi kritičari oduševljeni, kako genijalne poruke imaju, u samoj priči postoji još skrivena koju shvataju samo neki ljudi, a ostali su samo glupi. Nego šta, običan roman, ali eto. Podsjeća me na “Carevo novo odijelo“ – samo idioti navodno ne vide to odijelo, a ne vide ni ti koji tvrde da ga ima, ali neće da priznaju da su glupi ; a time i jesu glupi. Crtani “Saut Park“ se sprdao na ovu temu epizodom “The Tale of Scrotie McBoogerballs“ – u toj epizodi, četiri glavna lika (pet, zapravo) u školi dobijaju novu knjigu, koja je napokon dozvoljena za čitanje, i pravi je primjer moderne umjetnosti – “Lovac u žitu“. Kažu im da ta knjiga ima skrivene poruke i “kontraverzan“ sadržaj, samo da bi ih privukli, a u stvari obična knjiga. Onda razočarani dječaci uzmu da napišu svoju knjigu, bolju, “Tale of Scrotie McBoogerballs“, u kojoj pričaju o govnima. Knjigu sakriju, ali kasnije roditelji to vide, i objave knjigu, i dječak Baters postaje “svjetski poznat i priznat moderni umjetnik“- svi ljudi oduševljeno pričaju o “genijalnom sastavu knjige“ , “dubokim porukama i temama“, a knjiga je zaista o govnima. To je zaista tako, bez pretjerivanja.

Pozdrav, dragi moji, i budite mi moderni umjetnici.

Wolffuck


Lutajući bespućima interneta, prije dvije godine otkrio sam genijalan bend Wolfsbane. Engleski rok bend, nepravedno zapostavljen od “metal fanova“. U zadnje vrijeme rade na novom albumu i objavili su novi singl:

Odlično. Pjevač, Blaze Bayley, mi je jedan od omiljenih metal pjevača. Radio je u Wolfsbaneu, u Iron Maidenu,  i kao solo izvođač, gdje je bio najuspješniji- album “The Man who wouldn’t die“ je prosta genijalost. Ovo je samo uvod, ovaj ceo post nije samo o ovom bendu, ali poslušajte, uber je. Tema ovoga posta je… društvo. Razlog zašto ovaj bend nije poznat je to što je ljudima jednostavno bolje da slušaju mejnstrim muziku u kojoj nije potreban talenat za postati uspješan. Neću okolišati- poenta je da nađu djevojku sa atributima, koja preko veze dobije negdje mjesto, i onda dobija popularnost, doduše privremenu, dok je za nekoliko dana ne zamjeni novi “talenat“. Danas u muzičkoj industriji nema ničega. Svi pjevaju na AutoTune. Šta je AutoTune? To je program, koji koriste studijski inžinjeri i njime popravljaju glas “talentima“ nalik na Rebeku Blek, kako bi ispalo da oni umiju da pjevaju. Muzika je samo neki generički bit, o koncertima nema smisla pričati- to je javno preslušavanje CDa sa zahvalnicom na kraju. To je tako i u svijetu i kod nas. Što se tiče rok bendova, oni samo stidljivo sviraju okolo, uglavnom obrade, i ne pokušavaju nešto svoje, nešto originalno da učine , da pokušaju promjeniti nešto i tako uspjeti – čast izuzecima. Svi poznati bendovi koji su i danas poznati žive na staru slavu – postali su poznati “u ona vremena“. Od nove muzike, novi rok, nu metal, batali sve. Mada, ima bendova koji opravdavaju svoju staru slavu, kao recimo Iron Maiden, ili Goblini (znam, skroz drugi žanr, ali jebiga). Sva muzika, osim folka i lošeg popa, ne dobijaju apsolutno nikakvu medijsku pažnju, jedino što ih održava su njihovi fanovi. A sad malo da pričam o “onim“ “rok fanovima“. Ou jea, napokon da se dotaknem te teme. Prosječan Džim, želi da se izdvoji , da bude primjećen, često napravi pogrešan korak – postaje “nazor roker“. U dva minuta sebi u glavu saspe sve povezano sa rokom, nađe još neke budale, koje kokanom slušaju rok samo da bi bili prihvaćeni u društvu, i eto ti njih, rokera. Počeće nositi majice njihovih bendova, ići na koncerte, doduše samo da bi se napili kao stoka i pravili pizdarije i “kul stvari“, pričati svima kako su se napili i svašta radili i ničega se ne sjećaju, i da su dalje mamurni. Jer to je socijalno prihvatljivo. Jer to je fazon. Oni su face. Jer to su današnje vrijednosti. Tako, taj Džim i njegova raja osjete potrebu da se izdvajaju, da bi bili originalni i “drugačiji“. o da. Postaju PANKERI. Oni ne shvataju da time baš nisu originalni i da se tako stapaju i gube svoje ja, spajanjem sa nekom grupom postaju isti i dosadni. Pankeri su takođe glupost, njihova filozofija je glupa. Volim umjereniju pank muziku kao recimo Ramonse ili Gobline, ali ono što me nervira je pank kultura i ideologija. Ideologija im je zasnovana na tome da se bez razloga (pričajte šta ‘oćete, bez razloga je) bune protiv svega, SVEGA, da im ništa nije po bolji, i stalno veličaju svetu ANARHIJU. Što je najgore, oni ne znaju o čemu pričaju, rijetko ko od njih zna šta je anarhija uopšte. Bitno je da se samo bune, da “sruše vlast i korporacije“, a ja vjerujem da kada bi to nedajbože učinili, da bi sve to propalo, jer oni, ruku na srce, nisu u stanju voditi odjeljenje u osnovnoj školi. I eno ih, sjede po parkovima, jedan pije pivo, drugi puši cigaru, treći svira gitaru i merka cure, koje su takođe pankerizovane da bi se svidjele svojim slatkišima. Jer to je tako kul. Jer to je tako urbano.

Znam , svako ima svoj ukus i o okusima ne vrijedi raspravljati- ali svako ima i svoje mišljenje. I ja imam svoje mišljenje, a to je ovo što upravo čitate.

Team Fortress 2

Team Fortress 2

Jedna od meni najzanimljivijih stvari u zadnje vrijeme- TF2. Vjerovatno se svako od vas zgrožava na sam pomen pojma “igrica“, ali ovo je moj blog, ya bloody wanker. Elem. Vrlo zanimljiva igra, k tome još i besplatna, sa ovih prostora rijetko ko igra ali je dosta zabavna. Dakle, u pitanju je online multiplayer igra, u kojoj se dva tima bore oko nekog cilja (kontrolnih tačaka, eksploziva, baza) , u sredini pustinje. “Radnja“ je smještena u 1950ima i 1960ima. Svaki od devet likova ima svoje unikatne sposobnosti, karakter i ulogu u igri, što je dosta zanimljivo. Igra pomalo nalikuje na zloglasni Counterstrike , koji djeca danas igraju baš dosta, i koji je po meni glup.  TF2 ima, za razliku od CSa, jedinstvenu atmosferu i neki šmek, sve djeluje (i jeste) neozbiljno, igra parodira sve ratove i ostale stvari, svaki dio odiše idiotskim humorom, u fazonu, sve kokanom ozbiljni. Igra je stilizovana u obliku crtanog filma, likovi su nerealnih proporcija i izgledaju otkačeno i kao karikature – neki imaju ogromne ruke i glave ali imaju male noge i slično. Sama igra ima veoma brzu akciju, podsjeća na Quake po tome pitanju. 9 klasa su, sleva nadesno: Pyro (misteriozan lik, ili likuša, pirotehničar), Engineer (teksaški genije), Spy (stereotipni Francuz), Heavy (ikona TF2, stereotipni Rus a la Holywood), Sniper (australijski vuk samotnjak), Scout (bostonski bejzbol igrač), Soldier (stereotipni američki komandir), Demoman (stereotipni jednooki crni Škot) i Medic (klišeizirani ludi doktor, stereotipni Njemac). Svaki lik ima svoj glas i karakter,  svaki lik ima svoga prirodnog neprijatelja, svoje prednosti i mane, i sve je savršeno balansirano. Trenutno to je najigranija igra na Steamu a nema puno igrača sa ovih prostora, što je za mene samo plus. Ono što igru čini iznova interesantnom već 5 godina su apdejti. Svako 2-3 sedmice dolaze unapređenja u obliku novih mapa, oružja, mogućnosti, šešira i ostalih stvari za svaku klasu,  dodaju se nove mehanike igranja, i to manje-više održava igru popularnom do današnjeg dana. Igra je vrlo zabavna, možete ginuti, fejlovati ali će vam i dalje biti zabavno. Takođe, tim koji radi na TF2 je napravio i “Meet the…“ filmove, koji u komičnom obliku pokazuju karaktere i uloge svih klasa, često na humorističan način- pogledajte Meet the Spy. Totalno preporučujem, pozdrav.

http://www.teamfortress.com/ – oficijalni sajt igre, pogledati obavezno.

Naravno, djeco, uzmite puške i poubijajte se!

Vidio sam kako neki likovi postavljaju po gradu postere, reklame za svoj Counterstrike server. Srednje glupo zvuči, ali sama izvedba je još komičnija. Na jednom od ta dva papira piše, od riječi do riječi:

<=CooL=> *G@m!nG* | Public
ip: 188.138.95.18:27123
UskoroDeathMach!
HeaD:
=d[Delija]b= /A/
=Pit Bull= /A/
=Ri$= /A/
=Dodjite da se pucamo=

Na jednom od papira “dodjite“ je bilo napisano odvojeno – dodji te. E sad, shvatam, likovi koji su ovo napravili pričaju u 1337 fazonu, nije me briga, neću trošiti riječi, ali ono što mi je bilo smiješno je to kako bi normalan čovjek na to reagovao. Zamislite ovo, da neko ko ništa to ne razumije vidi to i pomisli bogznašta :

“Alo, Milojka, viđe li ti ove današnje đece, opet neki rat, dovati de mi onu pušku sa tavana, da se spremimo da udarimo na te Bugare..Lijepo meni babo govorio, koj’ god rat, ti udar’ u Bugare, nećeš pogriješiti..jaaaaaaaaaaao, budibosnama Milojka…Aaaloo Milojka, požuri, će jebemo mater ovim Bugarima i Amerima, viđuli šta nam od đece uradišeee. Joooojj,kuku Milooojka,šta doživjesmo, da nam đecu kvaaareee…sve je to bezobraznoo..joooo kuko namaa…aman šuti Milojka, pobogu Miloooojkaa…jooooj, kuku maajkoooo…“

Izginusmo.

U zadnje vrijeme pojavio se novi narodnjački “hit“ , Vozi me na Pale preko ledina. Vrlo glupa pjesma za mene, za ostale je zakon, a mene je ta popularnost vrlo iritirala, ne zbog ljubomore nego jednostavno, kad svi samo pjevaju “vozi me na Paaaaaaaaaale preko ledinaa, tamo živi , tamo živi , moja jedina“ , brzo se popenje na glavu.

A ja sam u to doba opet počeo da gledam Death on The Road, i skinuo sam klip pjesme “Wildest Dreams“, i pala mi je na pamet genijalna ideja- spojiću te dvije pjesme! Dakle, otvorio sam Movie Maker i stavio pjesmu preko videa. I onda sam , dok instrumental ide, sjekao snimke Dickinsona (pjevača) da bi sve izgledalo uvjerljivo, i dijelovi sa pjevanjem su se potrefili, i to je ispalo baš super! Uploadovao sam na YouTube, stavio na Facebook i raji sve svidjelo. Ono.

Evo tog videa:

Krajnji rezultat je 86% onako kako sam htio da ispadne, nadam se da vam se sviđa, pozdrav! 😀

 


Jedna od najbitnijih stvari u mom životu je – muzika. Ja stalno slušam muziku, a i sviram.     Što se tiče žanrova, uglavnom volim rok, metal, country i punk rock, uglavnom sve što ima gitaru 😀 Omiljeni bendovi su mi Iron Maiden, Saxon, Smak, Ramones, Kraljevski Apartman i još dosta njih..Takođe, prije godinu, godinu i po, počeo sam i svirati bas gitaru. Vrlo prosto, moj brat je imao bend sa tri gitariste i bez bubnjara, što se nije moglo zvati bendom, ali je to raji bilo zanimljivo- u fazonu, jaaaaao viiidi iiiih, sviraju gitaare, to je tako slaaatko i slična sranja. I , jedan Miroslav, onaj koji nas je učio zanatu sviranja , je meni predložio da sviram bas. Pff, nisam imao pojma o sviranju. Ali počeo sam da učim- osnove mi je pokazao brat, ostalo je sve trening i samostalno učenje, mada se i nema šta tu puno učiti. Najveća uživancija za svirati meni su brze, energične pjesme, pjesme koje su nekako “tečne“ , koje imaju nešto što ih nosi- a to pjesme Iron Maidena imaju. Njihov basista i tekstopisac, Steve Harris, mi je najveći uzor i uticaj. Njegove kompleksne pjesme, sa promjenama tempa i raspoloženja, sporim i epskim dijelovima, kao i brzim adrenalinskim dijelovima, jednostavno ispunjavaju čovjeka.

Pokušavao sam i pisati pjesme, pisao sam pjesme ranije ali muziku nikad. Smislio sam neke rifove, melodije u zadnje vrijeme, uskoro bih mogao to malo razraditi uz pomoć mog dragog prijatelja Marka.

Što se tiče pisanja pjesama (tekstova), to sam radio još od trećeg razreda osnovne. Tu neobičnu vještinu sam pokazao iznenada, trebali smo pisati sastav na temu ljudskih zanimanja, a imao sam druga čiji je otac bio policajac (vezista, ali nema veze, ko da sam ja to tad znao), i to me inspirisalo- napisao sam pjesmu umjesto sastava. Učiteljica je to pročitala naglas pred cijelim razredom i svi su se, da prostite, upišali od smijeha. Kasnije sam pisao više i više pjesama , i ove pjesme koje ovdje stavljam nisu najbolje, imam ih dosta ali su posvuda, nisam ih nigdje sačuvao u elektronskom obliku, kada ih nađem, postaviću ih ovdje.

Takođe, o tom drugu, i kako je nastao moj nick na skoro svim sajtovima. Taj se drug prezivao Kuzmanović, i naravno, svi su ga zvali Kuzma i Kuzman, eventualno su ga počeli zvati Kuz. I meni je to tad, nećete vjerovati, bilo smiješno, i ja sam vikao kuz-muz, kuz-muz (pomjerajući ruke kao da muzem kravu) i to je mojim pokemonima iz razreda bilo još više smiješno. I svi ga zvali Kuz muz, kuzmuz, kuzi kuzi muzi muzi, i tako je meni username na dosta sajtova kuzmuz. 😀 Objašnjenje za desetku.

Eve ga kraj komične trilogije koja se završila kako je i počela- bizarno.

Pozdrav!

——————————————-

Išli su tako Vladimir i Ljuka

Kupili su des’ ćevapa bez luka

u Avganistanu sreli su starog druga Lolu

on im je i kupio ćevape i kolu

Rusak im je pukao od silne vrućine

Ljuka ga zalijepio uz pomoć jedne sline

Shvatili su da se u Avganistanu gine

te su pobjegli od tog zla i divljine

Za ručak su ispekli jednu crnu svraku

I onako smoreni krenuli ka Iraku

Na putu su našli mrtvoga kera

ličio je na njihovog druga Pera

Keru kožu odraše ko kravi

Uze Ljuka, i u džep je stavi

Kad stigne u Irak ima da slavi

i od kože trofej da napravi

Do granice je Ljuka grickao ticu

A Vlado je otpočeo gibanicu

Prošli su granicu k’o gospoda

Ljubanu se na glavu posrala roda

Stigoše u Irak

bilo im je mrak

Kod crnih Arapa

kupili su čarapa

i stavili ih u rusak

Od hodanja dugog rekao je Ljuka:

“Ajmo Vlado stati, meni je već muka“

Na putu su našli raspaloga Juga

naglo je prestala njihova tuga

Došli su u kafić, da izgube tremu

Mejdeni bješe svirali u njemu

Herisu ispala trzalica siva

po pojačalu mu se prosula piva

Ljut je Heris, nervira se pravo

ljudi ga gledaju; koji mu je đavo

Sve bi bilo dobro da ga Ljuka nije zajebav’o

veli Vlado, “bjež’mo jeb’o te ljeb“

Na putu iz kafane nestalo im vode

te su oni sjeli pored Kipa slobode

Reče Ljuka, “Jes’ brate, Bagdad je ovo

Vidiš, Kip slobode, govorio Jovo“

“Pa Ljubane međede, ti ne znaš u kojem si gradu

Kip Slobode u Njujorku, pa jebote, mi nismo u Bagdadu!“

???

Evo drugi dio koji sam napisao dosta kasnije jer – pjesma se ne može nazor napisati.

Ovakva bi vaša percepcija Vlada i Ljuke trebala biti

Vlado..

-Ljuka! Jesi živ, bolan?

-jebemu mater, iskliznu mi volan..

-pa međede...

Sledećega dana krenuli su do Avganistana

Malo su stopirali i puno se nervirali

Vladimir i Ljuka, to su međedi pravi

samo su stali i češali se po glavi

Zaustavili su nekog ljutog Talibana..

“Bil’ ste nas vi povezli do Avganistana?“

Pogledaše oni ljutog Talibana

reko “Moj je put Libija-Egipat-Gana

Ali bih vas povez’o do Avganistana,

ako biste mi kupili pet kila banana

Ali bih vas povez’o do Avganistana

samo ako biste ih kupili kod Mana“

Stalo je Vlado i Ljuki do Avganistana

izvadi iz rusaka pet kila banana

Pogleda Vlado svojega jarana

Valjda će stići bar do kraja dana.

Vlado i Ljuka gledaju Talibana

krka Taliban pet kila banana

krka Taliban tri godine dana,

od Kruševca pa do Teherana.

Odvez’o ih on do Avganistana

Kupio je im činelu i dva timpana

A te noći je svirala Hana Montana,

došli su, dva klipana..

Elem, moj brat i Ljuka su svirali zajedno sa mnom u jednom bendu, gitarista i bubnjar, ja basista. Jednog dana sam na geografiji učio o Aziji, i sjedio sam sa Ljukinim bratom, carem, i to me asociralo na Ljuku, on na Vlada, on na mene, i ostalo je istorija. Napisao sam tri dijela ove pjesme, i raji se svidjela. Poz!

Sjedili su tako, i brojali pare

Ljuka i Vlado, ni za šta ne mare

Nisu znali šta da rade, umirali su od dosade

Ljuki je mozak radio brzo

svako pet minuta nešta se trzo

Smogao je snage i rekao Vladu

“Hajmo se uputiti ka gradu Bagdadu“

Uzeli su rusak, uzeli su hrane,

nisu znali spakovati, pomog’o im Brane.

Sa čežnjom u oku i muvom u soku

za ključeve od auta zamolio je roku

Uzeo je “tristaća“ i 200 zelembaća

A Vlado je šutio, i svirao gitaru,

a Ljuban je u autu odvrnuo garu…

Dok su pičili iz Rudog polako

Razgovarali su o ratu u Iraku

“Pa jes’ ti normalan LJubane, znaš kako kako je tamo,

tamo su vojnici, gori nego ‘vamo,

Ima da izginemo ko medo u vicu

šta misliš da ipak odemo u Ibicu?“

“Ne seri Vlado; Bagdad je zakon,

tamo u kafani sviraju Mejdeni i Akon,

u Bagdadu gradu sve moj do moga

Upozno ih ja na koncertu Van Goga

Viknuo je Ljuka, i dodao gas,

kad odjednom sve stade, i ču se TRAS..

Blogoglogloglovanje

Govorila majka Edrijanu Smitu

U ovoj zemlji baš i nema puno blogera, ili ih ima ali narodne mase ih ne čitaju. To je savršeno mjesto za moje gluposti, zar ne?
Elem, moj brat je također napravio blog, možete ga vidjeti na zgembopise.wordpress.com , on takođe piše pjesme, ali ja ih pišem na drugačiji način. Najbitnija razlika između mene i njega.

A evo, radi reda, da objavim i prvu pjesmu, ne prvu koju sam napisao, nego prvu koju želim objaviti.

Govorila je majka Edrijanu Smitu:

“Uzmi sine, Edrijane Smite, uzmi sine, jogurta i pite“

Al’ odgovara Edrijane Smite:

“Neću majko, jogurta i pite,

već ću majko mila moja, na ćevape kod Radivoja!“

Govorila je majka Edrijanu Smitu

da ušuti i da krka pitu

Al’ Edrijan je htio mnogo više

Da svira u Mejdenima i da pjesme piše

Kupio gitaru Edrijane Smite

Od Mareja Dejva, njegovoga druga

A kad vidješe kako svira

Prestala je sva njihova tuga

Gledao ga jednom neki Turčin

od straha prestravi se čitav

Te noći nastupao je Určin

Edrijanov bend, iz Londona bijela grada.

U Mejdenima bješe Denise Stretone

Denise Stretone bolile prepone

Ne htjede svirati Stretona sine

Samo se okrenuo i otiš’o sa bine

Išli ulicom Herise i Dejve

I ugledaše odjednom Edrijana Smita

Upitaše oni Edrijana Smita

Koji je upravo bješe krenuo na biro

“Edrijane Smite, brate i druže,

bil’ ti možda u Mejdenima svir’o?“

Pak odgovara Edrijane Smite:

“Herise, brate i druže,

cijeloga života sam lovio puže

Herise, druže i brate

Svirao bih u Mejdenima i da me ne plate“

Družba se skupi, petorica jarana

Svi zajedno bejahu dvije godine dana

Stiv, Dejv, Klajv, Pol i Edrijane Smite.

Zdravo, tu sam ja. Htio sam da napravim blog već duuže vrijeme, imao sam dosta ideja gdje da pišem, ali mi se nikad nije dalo da napravim. I danas, evo, pravim blog. Kako krenu postovi, saznaćete više o meni, dodaću dosta priča, pa će vam ovaj blog, nadam se, postati zanimljiviji. Pozdrav!